Ugrožena radna mesta = ugroženi podaci

Rezultati najnovijeg istraživanja koje je obavio Institut Ponemon iz američke države Mičigen pokazuju da su većina ispitanika koji su u poslednjih godinu dana ostali bez posla, bilo da su dobili otkaz ili sami napustili kompaniju, sobom poneli poverljive kompanijske podatke ili su ih iskoristili da bi bi došli do novog zaposlenja.

Istraživači su u studiji koja nosi naslov “Ugrožena radna mesta = ugroženi podaci” izneli da je više od 60 posto zaposlenih koji su negativno doživeli napuštanje kompanije, sobom ponelo kompanijske podatke. Međutim, to isto je učinilo i 26 posto ispitanika koji su napustili svoje nekadašnje kompanije bez negativnog osećanja.

Kao razlog za napuštanje kompanije 37 procenata učesnika istraživanja je navelo da su dobili otkaz, 38 procenata je pronašlo novi posao, dok je 21 procenat ispitanika navelo da su sami napustili kompaniju jer su smatrali da će dobiti otkaz.

Ovim neobičnim istraživanjem koje je pomogla kompanija Symantec, obuhvaćeni su ispitanici koji su svojevremeno bili zaposleni u kompanijama u najznačajnijim delatnostima kao što su proizvodnja, zdravstvo, obrazovanje i državna uprava. Što se tiče njihovih radnih mesta radilo se o zaposlenima u IT odeljenjima (20%), prodaji (24%), odeljenju za finansije i računovodstvo (10%) i odeljenju za marketing i komunikacije (8%), ali i odeljenjima logistike i transporta, kao i istraživanja i razvoja. U istraživanju su učestvovali i ispitanici koji su nekada bili zaposleni na rukovodećim radnim mestima ili su se bavili kadrovskim i personalnim poslovima.

Istraživači iz Instituta Ponemon navode da su se tokom istraživanja upoznali sa “veoma mnogo tragičnih situacija u kojima su zaposleni bili izloženi velikom pritisku”. Najčešća reakcija onih koji su ostali bez posla i rešili da se osvete svom nekadašnjem poslodavcu bila je kopiranje poruka e-pošte ili kopiranje datoteka, dok su najređe korišćeni bili kopiranje PDF datoteka, vršljanje po bazama podataka ili krađa programskog koda. Podaci su otuđivani jednostavnim iznošenjem papirnih dokumenata, kopiranjem dokumenata u elektronskom obliku na CD, DVD i USB diskove ili njihovim prilaganjem uz poruke e-pošte i slanjem na privatne naloge za pristup e-pošti. Neki od učesnika istraživanja koji su ostali bez posla su sobom odnosili i lične podatke visokih rukovodioca kompanije, smatrajući da će im ti podaci, ili rukovodioci, možda zatrebati u budućnosti.

Zanimljivi su razlozi kojima su učesnici istraživanja pravdali svoje postupke. Oko 80 procenata ispitanika je odgovorilo da su svesni da čine nešto nedozvoljeno, ali su navodili da “svi to rade”, da će im podaci “možda zatrebati” ili da kompanija “ne može da im uđe u trag”. Istraživači navode da se u većini slučajeva radilo o emocionalnoj reakciji kao odgovoru na stresnu situaciju, a samo u malom broju slučajeva o planiranoj akciji. “Podvrgnuti velikom pritisku, ljudi se obično nerazumno ponašaju”, kaže istraživači.

Zanimljivo je i da je četvrtina učesnika istraživanja potvrdila da su i nakon napuštanja kompanije imali pristup njenom računarskom sistemu. Polovina od tog broja (odnosno 12% od ukupnog broja ispitanika) je to mogla da učini u periodu od jednog dana do nedelju dana nakon otpuštanja, ali je četvrtina ispitanika (6% od ukupnog broja ispitanih) moglo da pristupi računarima svoje nekadašnje kompanije i nedelju dana nakon odlaska.

Istraživači na kraju svoje studije navode da ne postoji pouzdan način da poslodavci u potpunosti spreče zloupotrebu papirnih ili elektronskih dokumenata, ali preporučuju kompanijama da iskoriste sve tehnološke mogućnosti za zaštitu svojih podataka.

|Search:Find More About Ugrožena radna mesta = ugroženi podaci|

[ad#ad-post1]

tnews